tgender zagreb 2005.

Pitanja odnosa između jezika i roda imaju dugotrajnu tradiciju proučavanja unutar lingvistike, premda se pristupi i metode bitno razlikuju, podjednako povijesno i u radovima pojedinih autor(ic)a u određenim razdobljima. Počevši svoj put kao proučavanje „razlika u jeziku muškaraca i žena“ najčešće u ne-zapadnim kulturama, te prelazeći preko opisa obilježja tzv. „ženskog jezika“, to je područje u polje svojih interesa tek nedavno uključilo jezik osoba različitih rodnih (ne-ženskih i ne-muških) identiteta i ne-heteroseksualnih orijentacija. To je uključenje, između ostalog, omogućio teorijski pomak od proučavanja načina na koje jezik odražava rodne identitete prema istraživanju načina na koje ljudska bića upotrebljavaju jezik za izvedbu i konstrukciju rodnih identiteta, odnosno, u obrnutoj perspektivi, pomak od poimanja identiteta kao izvora određenih jezičnih ponašanja prema poimanju identiteta kao učinka određenih značenjskih praksi. Među radovima koji se bave ovim temama po brojnosti se izdvajaju tekstovi posvećeni jeziku lezbijki i gayeva, dok je jezik osoba čiji rodni identiteti nadilaze dominantni binarni model, premda obećavajuće, za sad slabo istraženo područje. Može se očekivati da će u budućnosti zauzeti središnje mjesto u domeni proučavanja odnosa između jezika i roda, premda to podrazumijeva i pojavu niza novih epistemoloških pitanja o razgraničenju (i potrebi terminološkog razlikovanja) studija jezika i roda i srodnih disciplina (područje jezika i spolnosti, queer lingvistika, GL lingvistika itd) kao i problem njihova određenja prema disciplinama čije modele i pristupe preuzimaju u svojim analizama (analize diskursa, sociolingvistika, pragmalingvistika, antropološka lingvistika itd).

1. Trans/interdisciplinarnost i epistemološka pitanja:

područje jezika i roda, – područje jezika i spolnosti – feministička lingvistika – GL lingvistika – queer lingvistika; odnosi prema sociolingvistici, sociosemiotici, antropološkoj lingvistici, društveno orijentiranim analizama diskursa, konverzacijskoj analizi.

2. „Dominantni“ diskursi:

a) institucionalizirani diskursi (medicinski, pravni, politički, novinski…): diskursi o transrodnosti, interseksualnosti, transseksualnosti („retorika bolesti“ vs „retorika prava na izbor“; pozivi na preispitivanje binarnog spolnog modela), prešućeni identiteti, etiketiranje, diskriminacija i transfobija (pogrdni izrazi, stigme), obilježja poželjnog jezičnog ponašanja u savjetnicima/vodičima za FTM i MTF osobe.

b) svakodnevne jezične upotrebe i sleng: jezična konstrukcija i ekspresija (ne)jednakosti (solidarnost vs nadmoć), uznemiravanje (uvrede, vicevi, zadirkivanja), kolektivne nominacije (strategije međusobnog osnaživanja i, kao posljedica, kršenje prava na slobodu izražavanja).

3. „Povratni“ diskursi/diskursi otpora:

jezična konstrukcija/kreacija i izvedba rodnih/spolnih identiteta koji nadilaze granice dominantnog binarnog modela, jezično snalaženje/ponašanje osoba koje nadilaze dominantni spolni/rodni sustav, sleng, jezične izvedbe drag kings i drag queens, uvođenje promjena u jezik/prilagođavanje jezika vlastitim jezičnim i komunikacijskim potrebama.

4. Jezične izvedbe i konstrukcije ne-muških i ne-ženskih identiteta u društvima koja poznaju veću rodnu različitost

Ukoliko želite sudjelovati na okruglom stolu, molimo Vas da ispunite i pošaljete, do 01. 10. 2005., obrazac koji možete pronaći ovdje.